Zastava Bosne i Hercegovine
Intervju

Uloga in-house pravnika prilikom implementacije GDPR pravila i veštačke inteligencije u poslovanju kompanija




Milena Stanković

pravna savetnica u kompaniji Nestle Adriatic S



Objavljeno: 03.11.2025.

Redakcija časopisa "Pravnik u privredi i pravosuđu" razgovarala je sa Milenom Stanković, pravnom savetnicom u kompaniji Nestlé Adriatic S, o značaju compliance odeljenja u privrednim subjektima, uticaju veštačke inteligencije na poslove pravnika, važnosti znanja iz oblasti zaštite podataka o ličnosti, praćenju i izvršavanju obaveza iz oblasti zaštite konkurencije, kao i važnosti kontinuiranog praćenja propisa i sticanja novih znanja pravnika u privredi.


Za početak, recite nam nešto o privrednom društvu u kojem radite i Vašoj ulozi kao in-house pravnika?


Radim na poziciji pravnog savetnika u kompaniji Nestlé Adriatic S d.o.o. u Srbiji koja je deo internacionalne korporacije Nestlé. Moja pozicija podrazumeva pravno savetovanje Nestlé biznisa u Srbiji, Severnoj Makedoniji i Crnoj Gori, koje predstavljaju južni deo Adriatik regije.

Nakon nekoliko godina provedenih u advokaturi, odlučila sam da iskusim kako je raditi u velikoj kompaniji kao što je Nestlé. Kako se radi o internacionalnoj korporaciji sa stalnim dešavanjima i izazovima za nas pravnike, mogu da kažem da nakon skoro četiri godine provedene ovde i dalje imam još dosta prostora za razvoj i napredak. U Nestléu sam proširila svoju ekspertizu i iskustvo u različitim oblastima kao što su ugovorno, korporativno i komercijalno pravo, zaštita konkurencije, zaštita podataka o ličnosti. U nekim segmentima prava, kao što je usklađenost poslovanja (tzv. compliance), razvila sam i regionalno iskustvo vodeći projekte na nivou Jugoistočne Evrope, a pored toga dala sam svoj doprinos i projektima na globalnom nivou - kao što je izrada određenih internih Nestlé dokumenata. Za moje iskustvo i sagledavanje šire slike, veoma je značajna činjenica da pored Srbije savetujem naše biznise i u Severnoj Makedoniji i Crnoj Gori. Iako se radi o zemljama koje na prvi pogled imaju sličnu regulativu, ovo nije uvek slučaj, što mi daje mogućnost da pratim trendove u različitim oblastima prava u regionu i upoznam se sa pojedinim regulativama i pre nego što one budu implementirane u Srbiji.


Paragraf je uvideo značaj compliance odeljenja u privrednim subjektima, te se uključio u edukaciju lica za obavljanje compliance funkcije. Da li u Vašem društvu postoji compliance sektor koji je odvojen od pravnog sektora i ako postoji - koji delokrug poslova obavlja?


U kompaniji Nestlé smo veoma posvećeni compliance-u a ta tema je kod nas odavno aktuelna. Compliance je zapravo deo pravne funkcije, tako da se i sam sektor zove Pravni i Compliance sektor, s tim da imamo poziciju Compliance menadžera za Jugoistočnu Evropu koji se primarno bavi ovom oblašću, dok se i svi ostali pravnici bave ovim temama gotovo svakodnevno.

Osim toga, u kompaniji se trudimo da edukujemo i ostale zaposlene i ukažemo na to da je usklađenost u poslovanju dužnost svakog zaposlenog, na kojoj god poziciji da se nalazi. Pa tako imamo i projekte koji podrazumevaju veće angažovanje i edukaciju pojedinih zaposlenih koji postaju compliance ambasadori u svojim timovima i sposobni da prepoznaju pojedine compliance rizike koji se tiču npr. sukoba interesa, korupcije itd.


Da li smatrate da je podela pravničkog posla na više sektora kao što su sektor ljudskih resursa, compliance sektor, pravna služba i sl, zapravo budućnost pravničke profesije, odnosno da više nije moguće očekivati od jednog pravnika (ili službe) da obavlja čitav spektar pravničkih poslova koji danas postoje?


Svedoci smo toga da se svakodnevno donose novi propisi iz različitih pravnih oblasti i da se to dešava takvom brzinom da jedan pravnik ne može da isprati sve novine, a da ne govorimo o tome da se sa svim upozna i pripremi da iste primenjuje u svojoj praksi. Smatram da je neka vrsta specijalizacije neophodna, možda ne nužno kroz striktno kreiranje više sektora, ali definitivno u vidu posvećenosti pojedinim oblastima i specijalizacije znanja. Ni sada, a verujem ni u budućnosti, neće biti moguće (a ni potrebno) očekivati od jednog pravnika da poznaje sve oblasti prava. Ovim se rukovodimo i u okviru kompanije u kojoj radim, gde se trudimo da svako razvija svoju specijalizaciju u pojedinim oblastima, a da ipak ostane upućen i u druge teme koje mu možda nisu primarno zaduženje.


Važna tema koja se tiče pravničke ali i drugih profesija jeste veštačka inteligencija. Da li koristite veštačku inteligenciju u svom svakodnevnom radu i u kojoj meri će veštačka inteligencija uticati na posao pravnika? Da li mislite da će veštačka inteligencija jednog dana zameniti in-house pravnika?


Na veštačku inteligenciju gledam kao na alat koji nam, kao i svaki drugi, može dobro poslužiti ukoliko znamo da ga koristimo. Koristim je u svom radu uglavnom kao pomoćnika koji mi olakšava neke aspekte posla, dok se fokusiram na složenije teme koje zahtevaju veći nivo razumevanja i iskustva. Verujem da će veštačka inteligencija uticati na posao pravnika na taj način što ćemo pomoću nje obavljati mnogo brže pojedine repetitivne i druge poslove koji se mogu automatizovati ili ne zahtevaju visok nivo pravničkog znanja. Takođe verujem da će se pojaviti potreba za nekim novim veštinama kod pravnika, kao što je poznavanje tehnologije, rada veštačke inteligencije, prompt inženjeringa (prompt engineering) i tako dalje.

Ipak, smatram da ova tehnologija neće biti u mogućnosti da zameni pravnika jer je za obavljanje posla pravnika potrebno nešto više od čistog tumačenja propisa - a to je stečeno iskustvo, mogućnost razumevanja šireg konteksta, sposobnost procene rizika. Citiraću rečenicu koju sam negde čula: "Pravnici koji znaju da koriste veštačku inteligenciju zameniće one koji ne znaju."


Da li je regulisano korišćenje veštačke inteligencije opštim aktima Vašeg društva, odnosno da li je pravnicima ograničena upotreba veštačke inteligencije na radu?


U kompaniji Nestlé se zaposleni podstiču da u svom radu koriste veštačku inteligenciju. Ovde mislim na veštačku inteligenciju u vidu internog alata koji kompanija poseduje na globalnom nivou za potrebe svojih zaposlenih. U pitanju je alat koji obezbeđuje da sve informacije koje zaposleni unesu u okviru svog upita ne budu raspoložive trećim licima, čime se sprečava potencijalno otkrivanje poverljivih informacija. Kompanija je otišla i korak dalje, pa je kreiran i specijalizovani alat namenjen pravnicima koji nam pomaže u nekim jednostavnijim pitanjima - kao što je pronalaženje kojim internim aktima su regulisane pojedine teme, mogućnost pronalaženja i sumiranja odgovora na konkretno pitanje korišćenjem internih smernica i dokumenata, pronalaženje odgovarajućeg nacrta dokumenta itd. Zbog svega ovoga, postoje interne smernice koje se odnose na upotrebu veštačke inteligencije u poslovne svrhe.


Pravo zaštite podataka o ličnosti je postalo nova grana prava i sve je više pravnika koji se specijalizuju za ovu oblast. Koliko je važno da pravnici imaju znanja iz oblasti zaštite podataka o ličnosti i kako je Vaša kompanija implementirala u svom poslovanju rešenja iz Zakona o zaštiti podataka o ličnosti ("Sl. glasnik RS", br. 87/2018)?


Zbog ubrzanog razvoja tehnologije pre svega, podaci postaju glavni resurs u društvu. A time nastaje i potreba da ih štitimo na adekvatan način. Smatram da je pozitivna činjenica što je sve veći broj pravnika zainteresovan za ovu oblast upravo zbog razvoja na polju tehnologije koji se trenutno dešava i koji nas očekuje u budućnosti. Ja sam takođe neko ko se posvetio dodatnom usavršavanju u ovoj oblasti. Iako postoje kursevi i programi za sticanje znanja i dodatno usavršavanje, nadam se da će se ova oblast pojaviti i kao poseban predmet na pravnim fakultetima, jer definitivno dobija na velikom značaju i smatram da će biti neophodno za svakog pravnika da se upozna sa njom.

S obzirom na to da Nestlé posluje na tržištu Jugoistočne Evrope počeli smo sa primenom GDPR-a u maju 2018. godine i u isti mah aplicirali sve standarde i na zemlje na koje se ovaj propis nije direktno primenjivao. To nam je svakako olakšalo da i naš Zakon o zaštiti podataka o ličnosti dočekamo spremni.


Da li mislite da bi svako veliko privredno društva trebalo da izradi Pravilnik o zaštiti podataka o ličnosti i da, u tom smislu, na internom nivou uredi pitanje zaštite podataka o ličnosti?


Naravno - i to ne samo da bi "imali papir", nego da bi zaista znali šta rade sa podacima koje prikupljaju i koriste. Kompanije svakodnevno rukuju ogromnim količinama ličnih podataka - od zaposlenih, klijenata, partnera - i zato je važno da imaju jasna pravila kako se ti podaci štite.

Pravilnik je dobar prvi korak jer postavlja osnovna pravila ko ima pristup podacima, kako se čuvaju, koliko dugo i slično. Osim toga, pravilno uređena zaštita podataka nije samo pravna obaveza - to je i pitanje poverenja. Ako pojedinci znaju da kompanija ozbiljno pristupa tim stvarima, veće su šanse da će joj verovati i kao klijenti, potrošači ili zaposleni.


Da li se za praćenje i izvršavanje obaveza iz oblasti zaštite konkurencije angažuju spoljni saradnici - advokatske kancelarije, zbog njene složenosti i specifičnosti, ili tu oblast prate zaposleni pravnici?


Zaštitom konkurencije se u kompaniji bave pravnici prvenstveno u delu poslova koji se odnose na dnevno savetovanje, izradu ugovora i slično. U kompanijama koje imaju više različitih biznisa i kompleksnije (raznovrsnije) aktivnosti, smatram da je neophodno da postoji pravnik koji može da isprati sve procese i promene u biznisu i blagovremeno ukaže na određene rizike ukoliko ih uoči. Verujem da je u tom kontekstu prednost imati "in-house" pravnika koji poznaje ovu oblast jer je bliži biznisu. Iako naši pravnici poznaju ovu oblast, smatram da je pomoć advokata u nekim složenijim pitanjima ovde neophodna upravo jer se radi o jednoj specifičnoj oblasti koja je često "na ivici" između prava i ekonomske analize. Advokati su ti koji su specijalizovani za ovu oblast i prate praksu EU i drugih država, te su nam od velike pomoći kada su u pitanju teme koje prevazilaze svakodnevno savetovanje.


Da li uopšte postoje oblasti koje ne prate zaposleni pravnici već se za njih isključivo angažuju advokatske kancelarije?


U principu, dobri korporativni pravnici bi trebalo da imaju makar osnovno razumevanje svih oblasti prava koje se tiču poslovanja firme. Dakle, ne postoji oblast koju ne prate uopšte, ali postoje situacije kada je jednostavno pametnije angažovati advokatsku kancelariju. To se najčešće dešava kod složenijih i specifičnih pitanja - recimo, komplikovani sudski sporovi, velika spajanja i akvizicije, neke specifične oblasti poput konkurencije, itd. Tu se traži ne samo dubinsko znanje, već i iskustvo u praksi koje mi kao "in-house" pravnici jednostavno nemamo potrebu i mogućnost da stalno razvijamo. Zato je možda najbolja kombinacija kad interni pravnici imaju dobru širu sliku i razumevanje poslovanja firme, a onda po potrebi uključe advokate kao spoljne stručnjake.


Kada biste bili u mogućnosti, koji biste zakon izmenili ili doneli novi - i zašto?


Mislim da bi upravo Zakon o zaštiti podataka o ličnosti mogao biti unapređen u nekim delovima. Iako je on preuzeo najveći deo odredaba iz GDPR-a, ostala je van njega preambula GDPR-a koja je veoma bitna za razumevanje i tumačenje mnogih pojmova koje definiše Zakon. Takođe, verujem da bi sa većim razvojem tehnologije mogao da sadrži i više odredaba koje se tiču npr. biometrijskih podataka, video nadzora, automatizovane obrade i drugih tehnologija.


Koliko je važno kontinuirano praćenje propisa i sticanje novih znanja za pravnike u privredi?


U dinamičnom privrednom okruženju, gde se regulativni okviri i poslovni modeli konstantno transformišu, verujem da praćenje propisa i sticanje novih znanja za pravnike nije samo profesionalna preporuka - već i jedna vrsta nužnosti. Propisi se često menjaju, pogotovo kada je reč o privredi - od poreza, radnih odnosa, zaštite konkurencije, do zaštite podataka i digitalnog poslovanja. Bitno je da pratimo te promene, kako bismo adekvatno usmerili svoje kompanije.

Osim toga, svet biznisa se brzo menja - pojavljuju se nove tehnologije, novi modeli poslovanja, pa i nova pravna pitanja koja do juče nisu ni postojala. Zato pravnik u privredi mora stalno da uči i bude u toku, ne samo da bi "gasio požare" kada do njih dođe, nego i da bi unapred savetovao kompaniju kako da posluje pametno i bezbedno.


Po Vašem mišljenju, na koju oblast prava bi pravnici trebalo da obrate pažnju i da se usavršavaju iz iste?


Teško je izdvojiti samo jednu oblast, jer sve zavisi od toga čime se kompanija bavi. Ali ako gledamo širu sliku, rekla bih da su trenutno posebno važne oblasti koje prate savremeni način poslovanja - pre svega pravo u vezi sa digitalnim tehnologijama, zaštita podataka o ličnosti, ali i intelektualna svojina. Takođe, ESG teme (životna sredina, društvena odgovornost i upravljanje) sve više ulaze u fokus i sve češće postaju i pravno pitanje, ne samo marketinško.

Ukratko - pravnici bi trebalo da gledaju ne samo šta je trenutno aktuelno, već i šta dolazi.


Koja je Vaša poruka pravnicima u privredi?


Poručila bih im da pokušaju da ne budu samo "čuvari propisa" - već i istinski partneri biznisu. Danas se od pravnika u privredi ne očekuje samo da kažu šta se ne sme, već i da pomognu da se pronađe način kako može. To znači da treba dobro razumeti kompaniju i razmišljati praktično, a ne samo pravno. Ukoliko se stalno usavršavaju, prate inovacije i otvoreni su za saradnju, verujem da takvi pravnici neće biti zamenljivi u budućnosti.